svirana / svirata
___
Pœdstœydgeigne stradna minõla imoceasttia ‹svirana / svirata› récla ‹svirati› ‘ygrati na yno gõdebno orõddié (perviesno douxovo ; u serbo-xorvatscœy nuinie na gõdebno nareaddié rodovo)’.
U ital. e receiny ‹sonata› vuinicl u sõtcou protistauleigna gõdybodielam golósovam (pietam) — ‹cantatam›, œd ‹cantare› ‘pieti, pievati’. Otge ‹sonata› e perviesno usiaco dielo ‘svirano’ na ynie orõddie gõdybui. Inchiy priclad recene rodjaya gõdybui œd teama za ygragne na orõddie gõdybui e ‹toccata› œd ‹toccare› ‘ygrati na clioucyniçevui orõddia gõdybui’, perviesno œd ‘torcati (cliouci tacoho orõddia)’.