Теж слушна думка. Можна вживати нарівні з ґрунтом.

Це німецьке слово, як і ґрунт

+

Отже, почепимо на "ключ" ще й "відрізок, частина тексту писемної чи усної мови з закінченою думкою, який дає змогу точно встановити значення окремого слова чи виразу, що входять до його складу"?
Це буде вже 10-та його значина.
Такий шлях зовсім хибний, бо він не вдосконалює мову.
Як український відповідник чужому слову треба брати:
1) або наявне слово, якщо воно означає точно того самого утямка і ліпше - одного,
2) або новотвір (тоді ми збагатимо мову).
Пропоную новотвір ВИСЛО́ВИЩЕ - це ТЕКСТОВЕ СЕРЕДОВИЩЕ
ТЕКСТ - ВИСЛІ́В'Я

А не калька російського вислову "в ключе чего то либо"?

По перше, ни в вятській мові речений ту товк того слова не мінить тяму "контекст". А в перенесенім товці слово те таки знають и йинші мови слов'янські:

из корпусу хорватської мови:

Sastanak nasljednica bivše SFRJ i međunarodnog posrednika Arthura Wattsa koji će se u srijedu održati u Ljubljani, trebao bi dati odgovor na pitanje je li moguć dogovor oko raspodjele zlatnih rezervi deponiranih u Baselskoj banci za međunarodna poravnanja (BIS). Problem je U KLJUČU OKO RASPODJELE TE IMOVINE. Dok Hrvatska i Slovenija pri podjeli imovine inzistiraju NA KLJUČU MEĐUNARODNOG MONETARNOG FONDA (MMF) prema kojem se otplaćuju i obveze bivše države, na zadnjem susretu su Makedonija i BiH predložile NOVI KLJUČ.

Također, što je posebno značajno, pojava novih ličnosti na javnoj pozornici – pa makar je riječ o poznatim predvodnicima »trećega puta«, Ivanu Supeku i Ivanu Grubišiću, ili recikliranu Vladimiru Bebiću – također se promatra U KLJUČU (NE)IMANJA KARIZME, (ne)posjedovanja osobitih kvaliteta, potrebnih za privlačenje glasača iz pasivizirane »tihe većine«.

... rezerviraniji prijem negoli Hamlet okićen prdežima i kreveljenjima. Nisam, dakle, sigurna da festival treba koncipirati pod najširim mogućim zajedničkim nazivnikom, uguravši unutra i sve dramske i sve izvedbene žanrove; čak i jednu muzejsku varijantu komedije dell’arte. U KLJUČU SVAŠTARENJA proći će nezapaženo upravo one predstave zbog kojih je inicijalno i pokrenut Festival malih scena – male, niskobudžetne, napravljene za nekolicinu performera, ali isto tako i predstave koje služe kao primjer najteže glumačke vještine.

Da znadu što nam pripada, a što ne. Jednom sam dragom suradniku, nadarenom, ali s viškom ideja, pa i nebuloznih, znao reći: ideja ti je dobra, ali za neku drugu predstavu. U ovu predstavu što radimo sada, može ići samo ono što je u skladu s matricom, što je U KLJUČU NJEZINE LOGIKE, a i njezine slobode. Pomišljam da matrica seže duboko. Oslanja se na arhetipove, u dosluhu je s nekim izvornim razmjerjima. Bliza je geometriji, ima približno geometrijski oblik. Neka vrsta mandale.

Odjekuju trublje vječnog suda. Kazališno fascinantan, silovit prizor. Dovodi do ispunjenja lik Nerona, koji bez petog čina ostaje upitno, tajanstveno nedovršen. Ali ipak nedovršen. A taj čin dovodi do evidentnosti projekt o življenju života i organiziranju najviše vlasti U KLJUČU KAZALIŠNOG PREDSTAVLJANJA. Oduševljeni poticajima što ih peti čin sadrži, Bareza i ja dugo smo maštali da ga na neki način uspostavimo. Glazbene natuknice nažalost su preoskudne. A igrati ga posve dramski, bilo bi odviše rizično nakon silovite moći Boitove glazbeno-dramske...

Ali, reklo bi se, narod takve oblike obreda voli, a vođa to zna i zato ih primjenjuje. Nakon obavljenih obreda, Židovi odlaze pripremiti se za povratak u Obećanu zemlju. Isti motiv prognaničke povorke; povorka se opet oblikuje, ali sada U KLJUČU NADE, RADOSTI, IZGLEDA za povratak. Dramaturgija Mojsija, ispunjena prividnim zastajkivanjima, ponavljanjima, vraćanjima, također se namah usuglašava s dramom prognanika.

Anaidi, postavlja se iza nje kao tihi oslonac. Anaida će, nakon jednog pokušaja da se otrgne, taj oslonac prihvatiti, i Marija je polako, u dvopjevu neke tihe, zatravljujuće ljepote vodi, odvodi prema ostalima, prema zajednici. Tako je, u nekom lirskom ključu, nagoviješteno ono što će se, U KLJUČU BOLNE DRAMATIKE, zbiti u četvrtom činu. Anaida se odvojila. Stoji sama, nasuprot zajednici, nasuprot cijelome svijetu. Ali uvijek će se naći netko da je toj zajednici, tom njezinu svijetu, privede. Nježno, kao Marija u prvom, ili tvrdo, kao Mojsije i svi ostali u četvrtom činu.

Ali smo ipak pristali na čistoću u boji i obliku. Boje Sredozemlja, boje Dalmacije: crno, bijelo i između sivo. Oblici posve jednostavni, koji nose poneku diskretnu povijesnu naznaku, neki mali signal renesanse, neki mali signal staroga Splita, ali mjestimice promišljeni U KLJUČU SUVREMENE ALTA-MODE. Ovo se posljednje posebice odnosilo na kostime djevojaka betuljanskih. Ali na bitnom smo stali: čistoća, čistoća, čistoća. Ostajalo je pitanje Asiraca. Rekli smo: nisu Turci, nisu ni Srbi. Metafizičko zlo, u redu, ali kakav mu dati oblik?

Rekreirati »autentičnost« vremena od prije četiri tisuće godina, to se, vjerujem, ni najstručniji egiptolog ne bi usudio. Samo stereotip sve zna. I sve može. Zacijelo, rekoh, možemo nešto drugo. Možemo primati neke signale koji dopiru iz dubina vremena, osjetiti ih i prevesti U KLJUČU NAŠEG SENZIBILITETA. Eto, ta osporena treća slika Aide: odaja Amneris koja se priprema za doček voljenog Radamesa. Zasmetalo je što sam u prizor uveo jednu erotiziranu, blago senzualnu sastavnicu. To, kao, nije u duhu onih vremena. Jasno, po predodžbi stereotipa.

... koalicije, skupa stranaka sposobnih dogovoriti zajednički program i iskreno, predano i odgovorno sudjelovati u njegovoj provedbi? S obzirom da vodeće stranke – osim Tomčićevih seljaka – nisu još izvikale svoje izborne poruke, odgovore na ta pitanje moguće je zasad tražiti samo U KLJUČU ELIMINACIJE NEGATIVNIH ODREĐENJA. Međutim, upravo signali s HSS-ova sabora uzorno su loša vijest kad je riječ o izgledima za promjenom paradigme u hrvatskomu stranačkom združivanju: Zlatko je Tomčić, tvrdo konzervativnim rječnikom, izrekao toliko ograničavajućih uvjeta...

...